Ako je Subota pravi dan odmora, zbog čega većina vodećih ljudi ne veruje u to? Zašto to nije ranije otkriveno?

  • Ako je Subota pravi dan odmora, zbog čega većina vodećih ljudi ne veruje u to? Zašto to nije ranije otkriveno?

Nije li opšte-poznato da kada se Hrišćanstvo pojavilo u svetu ljudi toga dana, Jevreji i Grci su imali mnogo toga da kažu o nastanku nove doktrine? Kada je Isus ukorio jednog zlog duha i zapovedio mu da izađe iz čoveka, ljudi su toliko bili zadivljeni da su se među sobom pitali “kakva je ovo stvar, kakva je ovo nova doktrina?” (Marko 1:27). Kada je Pavle došao u Atinu i počeo da propoveda Hrišćanstvo, ljudi su ga pitali “Možemo li znati kakva je ta nova doktrina o kojoj govoriš?” (Dela 17:19). Razni drugi stihovi bi se mogli dati, koji ukazuju na to da su Hrišćanska učenja smatrana nečim novim i stranim.

Vratimo se u vreme Reformacije u šesnaestom veku. Najčešći argument protiv reformatora je bio taj da je njihovo učenje novo. Argument je bio u obliku prigovora koji ovde razmatramo: “Ukoliko je to što vi Reformatori pričate istina, kako to da ta doktrina nije otkrivena ranije?”

Ali, da li takve optužbe protiv Hrista, apostola i reformatora, dokazuju da njihova učenja nisu od Boga? Ne, ta učenja moraju biti proverena malo drugačijim standardima.

Kada su se Isus ili Njegovi učenici suočili sa takvom optužbom, oni su uvek to demantovali, izjavljujući da oni ne propovedaju novu, čudnu doktrinu, već naprotiv, kako je to i  Pavle govorio, oni su propovedali “ne druge stvari, već to o čemu su proroci i Mojsije govorili da treba da dođe” (Dela 26:22). Kada su se sa istom optužbom suočili Reformatori, oni su samo nastavili da otkrivaju iz Biblije, da njihovo učenje koje su propovedali nije novo, već veoma staro. Tako su mogli i pokazati, kroz vekove da je među vernom Božijom decom bilo nekolicine koji su poznavali i propovedali takvu doktrinu. Zajedno sa Hristom, učenicima i Reformatorima mogli bi smo reći da doktrina o suboti nije nova; stara je koliko i stvaranje, i bila je poznata i držana od strane pobožnih ljudi tokom svih vekova.

Zašto dakle većina “vodećih ljudi” ne veruje u istinu o suboti? Kakav je bio slučaj sa “vodećim ljudima” Hristovog vremena i u vreme Reformacije? Zar nisu bili “obični ljudi” ti koji su rado slušali Hrista, zar nisu Njegovi učenici bili sasvim obični ljudi, ribolovci? I ko ne zna da su zapravo ti “veliki ljudi” Isusovog vremena nastojali da odvraćaju ljude od prihvatanja Hrista? “Verova li ga ko od knezova ili od fariseja?” (Jovan 7:48). Šta je to što je Pavle objavio prvim vernicima? “Jer pogledajte znanje svoje, braćo, da nema ni mnogo premudrih po telu, ni mnogo silnih ni mnogo plemenitih” (1. Korinćanima 1:26,27). I u vreme Martina Lutera (rdoba Reformacije), kako su stojale stvari sa “vodećim ljudima” toga vremena? Svi crkveni velikodostonjnici trošili su svoje vreme pokušavajući da ga uhvate ne bi li ga spalili na lomači.

Istina, mi verujemo da Bog među takozvanim “velikim ljudima” ima mnogo iskrenih srca, i da će se iz tih redova konačno odazvati oni koji veruju u subotu. Sa druge strane, čak i ako ni jedan to ne prihvati, sedmi dan će još uvek biti subota Gospodnja, jer ni jedan čovek nije toliko veliki da promeni Božije zapovesti.

Answers to Objections, Francis D. Nichols, pg. 252-254

(298)

Ako je Subota pravi dan odmora, zbog čega većina vodećih ljudi ne veruje u to? Zašto to nije ranije otkriveno?